Skip to main content

3.2. Citati, parafraze i plagijat


3.2. Citati, parafraze i plagijat

Praveći kartice i beleške prilikom iščitavanja literatu-re, rezimirali ste osnovne ideje autora koji vas interesuje: napravili ste znači parafraze i ponovili svojim rečima au-torovu zamisao. U drugim slučajevima, naveli ste odlom-ke pod navodnicima.
Kad pređete na izradu teme, više nećete imati pred očima tekst i možda ćete prepisati čitave odlomke iz svo-jih beležaka. Morate biti sigurni da su delovi teksta koje prepisujete zaista parafraze, a ne citati bez navodnika. U suprotnom, napravili ste plagijat.
Ova forma plagijata je veoma česta u diplomskim ra-dovima. Student ima mirnu savest jer on, pre ili kasnije, u fusnotama kaže da se poziva na određenog autora. Ali čitalac koji primeti da nije reč o parafrazi originalnog tek-sta već o prepisivnnju bez upotrebe znakova navoda stiče loš utisak. A to se ne odnosi samo na mentora već na svakoga ko bude pregledao vaš rad. bilo da hoće da ga objavi, bilo da ocenjuje vašu kompetentnost.
Kako da budete sigurni da jedna parafraza nije plagi-jat? Naročito ako je mnogo kraća od originala. Ali ima slučajeva da autor u jednoj frazi ili kraćoj složenoj reče-nici kaže veoma mnogo, tako da parafraza mora da bude veoma duga, duža od originalnog teksta. U tom slučaju nema mesta neurotičnoj brizi u pogledu upotrebe istih re-či, jer ponekad je neizbežno ili čak korisno da odredeni izrazi ostanu nepromenjeni. Kad budete u stanju da para-frazirate tekst nemajući ga pred očima, to će značiti ne samo da ga niste prepisali nego da ste ga i razumeli.
Da bih vam ovo bolje objasnio, dacu vam primere -pod brojem 1 - odlomak iz knjige (reč je o Normanu Ko-nu, Fanatici apokulipse).
Pod brojem 2 dajem primer jedne razumne parafraze, a pod brojem 3 hžnu purafntzu koja predstavlja plagijat.
Pod brojem 4 dajem primer iste parafraze kao pod brojem 3, ali tu je plagijat izbegnut korektnom upotrebom navodnika.
1. Originalni tekst

Dolazak Antihrista izazvao je još veću napetost. Jedna generacija za drugom živela je u stalnom iščekivanju rušilačkog demona, čija bi vladavina u stvari bila haos bez zakona, vreme pljačke i otimanja, torture i pokolja, ali i nagoveštaj dugo očekivanog Drugog dolaska i Carstva svetih. Ljudi su bili stalno na oprezu, osluškujući ..znake" koji bi, prema proročkoj tradiciji, trebalo da najave i pro-prate poslednji ..period haosa"; pošto su ,.znaci" uključi-vali loše viadare, gradanske nemire, rat, sušu. oskudicu, kugu, komete, iznenadne smrti poznatih ličnosti i ogreznu-tost u greh, nije bilo teško otkriti ih.
2.  Jedna poštena parafraza
Vrlo eksplicitan po ovom pitanju je Kon.' On opisu-je stanje tenzije tipično za ovo vreme u kome je iščeki-vanje Antihrista istovremeno iščekivanje vladavine neča-stivog, izazvano patnjom i haosoin kao nagoveštajem ta-kozvanog Drugog dolaska, trijumfalnog povratka Hristo-vog. U jednom vremenu kojim dominiraju tragični doga-daji, pljačka, grabež, oskudica i greh, ljudima nisu nedo-stajali „znaci" koji su odgovarali znamenjima iz proročkih tekstova, tipičnih za dolazak Antihrista.
3.  Jedna lnžna parafraza
Po Konu...(sledi iista autorovih stavova u ostalim po-glavljima). S druge strane, ne treba zaboraviti da je dola-zak Antihrista izazvao još veću napetost. Generacije su ži-vele u stalnom iščekivanju rušilačkog demona čije bi car-stvo bilo, u stvari, haos bezakonja, vreme koje karakteri-šu pljačka i grabež, tortura i pokolj, ali koje u isto vre-me prethodi Drugom dolasku odnosno Carstvu svetaca. Ljudi su bili stalno na oprezu, osluškujući znake koji bi prema prorocima najavili „vreme haosa":  i posto su ti
' Norman Cohn. / famtici dcll' Apocalisse, Milano. Comunita 1965. p.128.
znaci uključivali loše vladare, gradanske nemire, rat. su-šu, oskudicu, greh i komete, kao i iznenadne smrti pozna-tih ličnosti (pored sve izraženijeg greha), nije bilo teško otkriti ih.
4. Jedna skoro doslovna parafraza koja ipak nije
plagijat

I sam Kon, koga smo citirali, podseća da je „dolazak Antihrista izazvao jo.š veću napetost". Generacije su žive-le u stalnom iščekivanju rušilačkog demona „čije carstvo će, u stvari, biti haos bezakonja, vreme pljačke i grabeža, torture i pokolja, ali to je istovremeno i dugo očekivana završnica, Drugi dolazak i Carstvo svetih".
Ljudi su bili stalno na oprezu osluškujući znake koji bi, prema prorocima, najavili poslednji „period haosa". Budući da su ovi znaci, primećuje Kon, uključivali „loše vladare, građanske nemire, smrt, sušu, oskudicu, kugu, ko-mete, iznenadne smrti poznatih ljudi i i sve veću grešnost, nije bilo teško otkriti ih".1
Ako ste napravili parafrazu broj 4, jasno je da ste mo-gli kao citat da unesete ceo odlomak. Ali da biste to ura-dili, bilo je potrebno da na vašoj kartici s beleškama ima-te ili prepisan ceo tekst ili jednu parafrazu koja neće iza-zvati sumnju. Budući da u trenutku kad počinjete da pi-šete rad više nećete moći da se setite šta ste imate na kar-tici, potrebno je da poštujete proceduru. Morate biti sigur-ni da je, ako na kartici nema znakova navoda, bila para-fraza, a ne plagijat.
1 N. Cohn, I fanatici dell'Apocalisse, Milano. Comunita, 1965 p. 128

Comments

Popular posts from this blog

4. Fusnote

4. Fusnote 4.1. Čemu služe? Vrlo je rasprostranjeno mišljenje da su ne samo na-učni radovi nego i knjige s mnogo fusnota primer učenog snobizma i često samo bacanje prašine u oči. Ne može se, naravno, negirati da mnogi autori gomilaju fusnote da bi svom radu dali veći značaj niti da drugi trpaju u fusnote nebitne informacije, možda čak i bezočno ukradene iz kri-tičke literature. Ali to ne znači da fusnote, kada se kori-ste s merom, nisu korisne. Koja je prava mera, teško je reći, zavisi od vrste rada. Pokazaćemo vam slučajeve ka-da su fusnote potrebne i kako se pišu. Fusnote ukazuju na izvor iz kojeg se citira. Ako bi se podaci o izvoru pojavili u samom tekstu, čitanje te stra-ne bi bilo otežano. Ima, naravno, načina da se bitne refe-rence daju u samom tekstu i tako izbegnu fusnote. Ali one upravo za to služe. Ako se radi o bibliografskom podat-ku, bolje je da bude u fusnoti nego na kraju knjige ili po-glavlja, jer se na prvi pogled može videti o čemu je reč. U fusnotama s

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad?

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad? Diplomski rad je pisani sastav, prosečnog obima iz-medu sto i četiri stotine kucanih strana, u kome student obraduje temu koja je u uskoj vezi s predmetom studija. Diplomski rad je, prema italijanskom zakonu, neophodan za okončanje studija. Kad položi sve predviđene ispite, student brani svoj rad pred komisijom koja najpre saslu-ša kraći izveštaj mentora (profesora s kojim se „radi" te-ma) i jednog ili više kontramentora koji iznose svoje pn-medbe kandidatu; otvara se rasprava u kojoj učestvuju i ostali članovi komisije. Na osnovu mišljenja dva mentora koji su odgovorni za kvalitet (ili nedostatke) rada i spo-sobnosti kandidata da odbrani stavove iznete u radu, ko-misija formira svoj sud. Uzimajući u obzir i prosečnu oce-nu tokom studija, komisija ocenjuje rad sa ocenom u ra-sponu od šezdeset šest do sto deset s pohvalom i moguć-nošću da rad bude objavljen. Ova pravila poštuju se na većini humanisti

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila U jednom radu obicno ima mnogo citata iz tuđih tek-stova: iz dela koje je predmet vašeg rada ili primarni iz-vor, zatim iz kritičke literature o temi tj. sekundarnih iz-vora. To znači da praktično postoje dve vrste citata: a) ci-tira se jedan tekst koji se zatim tumači i b) citira se je-dan tekst kao potvrda sopstvenog tumačenja. Teško je reći da li citata treba da ima mnogo, jer to zavisi od vrste rada. Kritička analiza jednog pisca očigled-no zahteva analizu dužih odlomaka iz njegovih dela. U drugim slučajevima citat može biti manifestacija lenjosti, ukoliko kandidat ne želi ili nije u stanju da rezimira niz činjenica i radije ostavlja čitaocu da to sam uradi. Daćemo zato deset pravila za citiranje: Praviio 1 - Odlomke koji su predmet analitičkog tu-mačenja treba citirati u razumnom opsegu. Pravilo 2- Kritička Hteratura se citira samo kada svo-jim autoritetom potkrepljuje ili potvrđuje neku našu tvrd-nju. Ako je