2_5. Biblioteka u Aleksandriji:
jedan eksperiment
Neko će prigovoriti da su moji
saveti primereni isku snom istraživaču, ali da bi mlad čovek bez posebne pri
preme ovde naišao na brojne poteškoće:
nema na raspolaganju dobro
snabdevenu biblioteku možda živi u malom mestu;
nema precizne ideje o tome šta
traži, a ne zna n odakle da krene s predmetnim katalogom jer nije dobi prave
instrukcije od profesora;
ne može da ide iz biblioteke u
biblioteku (nema pa ra, vremena, bolestan je itd).
Zamislimo sada jednu od takvih
situacija. Student j zaposlen i za četiri godine proveo je malo vremena na fa
kultetu. Povremeno je kontaktirao samo s profesoro estetike ili istorije
italijanske književnosti. Svestan da j već u zakašnjenju, ima na raspolaganju
poslednju godin studija. Početkom septembra mu polazi za rukom da do đe do
profesora ili asistenta, ali pošto je to vreme ispita razgovor je bio veoma
kratak. Profesor mu je rekao: ,,Zašto ne pišete rad o upotrebi
metafore kod pisaca italijan-skog baroka?" Zatim se student vratio u svoje
malo me-sto od hiljadu stanovnika, bez gradske biblioteke. Do ve-ćeg centra
(devedeset hiljada stanovnika) mu treba pola sata. Biblioteka postoji, otvorena
pre i poslepodne. Treba da uzme dva slobodna dana i ode i proveri da li s onim
što tamo ima može da zaokruži prvu zamisao o radu i može li da obavi posao bez
drugih pomagala.
Kupovina skupih knjiga je isključena
kao i pronala-ženje mikrofilmova. U najboljem slučaju moći će da ode u
univerzitetski centar (s bolje opremljenim bibliotekama) dva ili tri puta
između januara i aprila. Ali u ovom tre-nutku treba da se snađe u mestu
prebivališta. Ako je ba.š neophodno, može da kupi novije izdanje neke knjige i
po-troši najviše dvadesetak hiljada lira.
Ovo je samo pretpostavka. Pokušao
sam da zamislim sebe na mestu tog studenta, s namerom da napišem ove redove u
malom mestu, udaljenom dvadeset tri kilometra od Aleksandrije (devedeset
hiljada stanovnika, jedna grad-ska biblioteka-pinakoteka - muzej). Najbliži
univerzitetski centar je Đenova (jedan sat putovanja) ali za sat i po se stiže
u Torino ili Paviju. Za tri sata u Bolonju. To je već povlašćena situacija, ali
mi nećemo govoriti ovde o uni-verzitetskim centrima. Zadržaćemo se samo na
Aleksan-driji.
S druge strane, tražio sam temu koju
nisam posebno proučavao i koja me zatiče podnošljivo nepripremljenog. A to je
upravo pojam metafore kod pisaca italijanskog ba-roka. Očito je da o ovoj temi
ipak nešto znam jer sam već proučavao estetiku i retoriku: znam, na primer, da
su u Italiji poslednjih decenija objavljene knjige o baroku au-tora Đovanija
Đeta, Lučana Ančeskija, Ecija Raimondija.
Znam da postoji jedna rasprava iz
sedamnaestog veka, // cannocchiale aristotelico Emanuela Tezaura, gde su
ovi pojmovi temeljno analizirani. Ali to je ujedno i minimum znanja koje bi naš
student trebalo da ima; do kraja treće godine dao je već neke ispite i ako je
imao kontakte s profesorom, svakako je pročitao neke od njegovih radova o ovoj
temi. U svakom slučaju, da bismo eksperiment ver-nije izveli, pristajem da ne
znam sve ovo što znam. Ogra-ničavam se na svoje znanje iz srednje škole: znam
da je barok nešto što ima veze s umetnošću i literaturom se damnaestog veka i
da je metafora jedna retorička figura To je sve.
Odlučujem da preliminarnom
istraživanju posvetim tri popodneva, od tri do šest. Imam devet sati na
raspolaga-nju i za to vreme ne mogu pročitati knjige, ali mogu po-četi s
prikupljanjem bibliografije. Sve ovo što ću ispriča-ti na stranama koje slede,
urađeno je za devet sati. Ovo nije model kompletnog i dobro urađenog posla, već
samo početak koji će mi omogućiti da idem dalje.
Ulazeći u biblioteku imam na
raspolaganju, kao što je rečeno u poglavlju III 2.1., tri mogućnosti:
1) Da počnem s pregledom predmetnog
kataloga, i to sledećih odrednica: „italijanska (književnost)",
„književ-nost (italijanska)", „estetika", „sedamnaesti vek",
„barok", „metafora", „retorika", „pisci traktata",
„poetike". Biblio-teka ima dva kataloga, jedan stari i drugi ažuriran, oba
podeljena po predmetima i autorima; još uvek nisu obje-dinjeni, treba tražiti u
oba. Mogao bih da izvedem pogre-šan zaključak: ako tražim jedno delo iz
devetnaestog ve-ka, sigurno će biti u starijem katalogu. Pogrešno. Ako je
biblioteka knjigu nabavila pre godinu dana u antikvarija-tu, ona je u novijem
katalogu. Jedino u šta mogu biti siguran jeste da će knjiga biti u ovom
drugom ako je ob-javljena u poslednjoj deceniji.
Da počnem s konsultovanjem
enciklopedija i isto-rija književnosti. U istorijama književnosti treba da
tražim poglavlja o sedamnaestom veku ili o baroku. U enciklo-pedijama mogu da
tražim odrednice: „sedamnaesti vek", „barok", „matafora",
„poetika", „estetika" itd, kao što bih uradio s predmetnim
katalozima.
Da se prvo obratim bibliotekaru.
Odbacujem od-mah ovu mogućnost bilo zato što je suviše laka, bilo za-to što nije
vredna pažnje. Poznavao sam jednog bibliote-kara i kada sam mu rekao šta radim,
izrecitovao mi je se-riju naslova tj. bibliografskih jedinica koje je imao na
ras-polaganju, neke čak na nemačkom i engleskom. Odmah sam se bacio na jednu
određenu oblast i nisam uzeo u ob-zir njegove savete. Ponudio mi je i neke
olakšice - da iz biblioteke iznesem odjednom više knjiga ali sam to ljuba-zno
odbio, obraćajući se uvek i isključivo službenicima koji su izdavali knjige.
Morao sam da proverim prosečne uslove.
Odlučio sam, znači, da krenem od
predmetnog kata-loga i pogrešio, jer sam bio neverovatno srećne ruke. Pod
odrednicom „metafora" bilo je zapisano: Đuzepe Konte, Barokna metafora
- ogled o poetikama sedamnaestog ve-ka, Milano, Mursia, 1972. Praktično,
to je bio moj rad. Ako sam nepošten, jednostavno ću ga prepisati, ali to bi
bila ludost jer je vrlo verovatno da i moj mentor zna za tu knjigu. Ako želim
da napišem jedan dobar, originalan rad, ova knjiga mi otežava posao jer ili ću
uspeti da ka-žem nešto više i drugačije ili sam izgubio vreme. Ali, ako hoću da
uradim jednu poštenu kompilaciju, ova knjiga može da posluži kao polazna tačka.
Comments
Post a Comment