2.2. Kako pristupiti bibliografiji?
Da biste napravili preliminarnu
bibliografiju treba da pregledate mnogo knjiga. Većina biblioteka pozajmljuje
jednu ili dve, gunđaju ako se brzo vratite i zamenite je. gubite mnogo vremena
između dve pozajmice.
Ne pokušavajte da odmah pročitate
sve knjige koje ste pronašli. Na samom početku napravite jednu prelimi-narnu
bibliografiju na osnovu uvida u bibliotečke katalo-ge. Ali ta lista vam ništa
ne govori i nećete znati koju knjigu prvo da tražite. Zbog toga se pregled
kataloga oba-vlja uporedo s pregledom knjiga u sali za konsultacije. Kad
pronadete poglavlje u kome se govori o vašoj temi (spratećom bibliografijom,
podrazumeva se), prelistajte ga na brzinu (vratićete se kasnije) i pređite
odmah na bibli-ografiju i celu je fotokopirajte. Videćete koja od
nabroja-nih dela autor smatra bazičnim i možete krenuti od njih. Ako pregledate
više knjiga i dobijete unakrsni pregled bi-bliografije, saznaćete i na koja
dela se poziva većina au-tora. Tako ćete utvrditi prvi redosled koji ćete tokom
ra-da menjati. ali bar imate nešto od čega ćete poći.
Prigovorićete da kopiranje svih
bibliografija oduzima suvi.še vremena. Zaista, ovim metodom ponekad bude
ob-uhvaćeno stotine knjiga iako se unakrsnim pregledom eli-minišu duplikati
(ako prvu bibliografiju složite po abece-di, kontrola ostalih je mnogo lak.ša).
U svakoj biblioteci koja drži do svog ugleda postoji ma.šina za fotokopiranje i
te usluge obično ne koštaju mnogo. Bibliografski spisak u jednom priručniku,
osim u izuzetnim slučajevima. zau-zima tek nekoliko strana. Za malo novca
možete fotoko-pirati niz bibliografija koje ćete kasnije kod kuće srediti. Tek
kada utvrdite bibliografiju, vratićete se u biblioteku da vidite šta vam je od
toga dostupno. Imati u ovoj fazi kartice za svaku knjigu pokazaće se veoma
korisnim: na kartice, uz odgovarajuću knjigu. upisujete bibliotečku si-glu i
signaturu (na jednu staje više sigli i signatura. Što će značiti da je knjiga
na raspolaganju na više mesta; bi-će i kartica bez sigli, a to je problem - vaš
problem ili problem vašeg rada).
Formirajući bibliografiju, u
iskušenju sam da svaki naslov na koji naidem zapišem u neku sveščicu. Kasnije.
kada bi trebalo da u autorskom katalogu proverim da li su knjige iz
bibliografskog spiska na raspolaganju, morao bih da upisujem signaturu levo i
desno od naslova. Ali, ako sam označio mnoge naslove (u prvom pregledu
regi-stra naslova za jednu temu lako se stiže do sto - kasnije ćete odlučiti da
mnoge odbacite), u jednom trenutku ne-c'u više moći da ih nadem.
U tu svrhu najbolje je poslužiti se
malim držačima zn kurtice. Čim odvojim jednu knjigu, namenjujem joj
jednu karticu. Kad otkrijem da knjiga postoji u biblioteci, upi-Mijem njenu
signaturu. Najmanji držači ove vrste ko.štaju "talo i mogu se nabaviti u
papirnicama, a možete ih napraviti i sami. Sto ih dvesta
kartica ne zauzima mnogo prostora i možete ih poneti u torbi kad god idete u
bibli-oteku. Imaćete jasan pregled naslova koje ste pronašli i onih koje još
niste, složenih po abecednom redu. Kartice možete organizovati i tako da gore
desno bude signatura biblioteke, a gore levo jedna uobičajena sigla koja
poka-zuje da li vas odredena knjiga interesuje kao osnovni iz-vor, kao izvor za
jedno posebno poglavlje i tako dalje.
Naravno, ako nemate strpljenja za
ovakvu kartoteku, možete koristiti sveščicu, ali to nije najbolje rešenje: ako
na prvu stranu unesete autore čija prezimena počinju na A, a na drugu ona na B,
kad ispunite prvu stranicu neće-te znati gde da upišete članak Azimonti
Fcderika ili Aba-ti Đan Saverija. Onda je bolje uzeti telefonski imenik. U tom
slučaju necete imati Abatija posle Azimontija, a biće obojica na četin stranice
rezervisane za A. Metod s drža-čem za kartice je najbolji, može vam koristiti i
za neki sledeći rad, posle diplomskog (dovoljno je samo da uba-cite novi
materijal).
U IV poglavlju govorićemo i o drugim
kartotekama, kao što su knrtotekn pročitanih dela, kurtotekn ideju.
knr-totekn citćttu (a videcemo i u kojim slučajevima je potreb-no ovoliko
kartica). U ovoj fazi treba podvući da biblio-grafsku kartoteku ne treba
poistovecivati s kartotekom pročitanih tekstova.
Knrtoteku pročitunih tekstova čine
kartice većeg for-mata, namenjene knjigama (ili člancima) koje ste pročita-li:
tu ćete unositi rezimea, svoja zapažanja, citate. sve što može da vam posluži
da pročitanu knjigu koristite u tre-nutku pisanja rada, kao i za finnlno
sredivanje bibliogru-fije. To nije kartoteka koju treba nositi sa sobom i
zato možete koristiti kartice većeg formata.
Drugačija je, međutim, bibliografska
kartoteka: u njoj će se naći spisak svih knjiga koje vam trebaju, a
ne sa-mo onih koje ste nabavili i pročitali. Može se napraviti bibliografska
kartoteka s deset hiljada naslova i kartoteka pročitanih tekstova s deset
naslova - iako ovakva situaci-ja nameće ideju o jednom radu koji je počeo
suviše do-bro i završio jako loše.
Bibliografsku kartoteku nosite sa
sobom kad god ide-te u biblioteku. Na tim karticama su samo najosnovniji
po-daci o knjizi koju tražite i njene signature u bibliotekama koje ste obišli.
Možete uneti i napomene tipa „veoma bit-no sa stanovišta autora X" ili
„neizostavno naći" ili ,,taj i taj kaže da delo nema nikakvu
vrednost" ili čak „kupiti".
Ako je dobro urađena, bibliografska kartoteka može biti
sačuvana i korišćena u sledećem istraživanju, možete je nekome pozajmiti (a i
prodati), i zato je vredi uraditi kako valja. Treba da bude lako čitljiva, nije
uputno na-škrabati naslov, možda i pogrešan, stenografskim znacima. Često
početna bibliografska kartoteka (pošto ste na karti-cama označili knjige
koje ste našli, pročitali i o njima na-pravili beleške) može poslužiti kao
osnova za konačnu verziju bibliografije.
Ovde ćemo dati uputstva za pravilno
upisivanje na-slova, odnosno pravila za navođenje bibliografije. Ova
pravila važe za:
Bibliografske
kartice;
Kartice
pročitanih dela;
Citate
iz knjiga u fusnotama;
Konačnu
verziju bibliografije.
Podsetiću vas na ova pravila u
poglavljima u kojima se budemo bavili pomenutim fazama rada. Ali ovde će
bi-ti formulisana jednom za svagda.
Ona su
veoma važna i morate imati strpljenja i do-bro se s njima upoznati. Videćete da
su, pre svega, funk-cionalna, jer omogućavaju i vama i vašem čitaocu da
pre-pozna knjigu o kojoj je reč. Ali to su ujedno i pravila, da tako kažemo, naučničke
etikecije: ko je uvažava potvrdu-je da poznaje oblast kojom se bavi; njeno
ignorisanje oda-je naučnički parveni i ponekad diskredituje rad inače
do-bro napisan. I nije tačno da ova pravila nisu važna i da su samo slabost
sitničara. Tako je u sportu, filateliji, bili-jaru, političkom životu: ako neko
pogrešno koristi „ključ-ne" izraze gledaju ga sumnjičavo, kao nekoga ko
dolazi spolja, ko nije ,,od naših". Treba poštovati pravila društva u koje
se želi ući: ko ne piša u društvu, ili je lopov ili špijun.
Da bismo se pravilima suprotstavili
ili ih prekršili, moramo ih prethodno upozmtti\ eventualno ukazati na
nji-hovu neodrživost ili represivnu funkciju. Ali pre nego što kažemo da nije
potrebno podvući naslov jedne knjige, mo-ramo znati dti se on podvlači i
zašto.
Comments
Post a Comment