Skip to main content

2. Bibliografsko istraživanje 2.1. Kako koristiti biblioteku?


2. Bibliografsko istraživanje
2.1. Kako koristiti biblioteku?
Kako se obavlja preliminarno istraživanje u bibliote-ci? Ako se već raspolaže jednom pouzdanom bibliografi-jom, pregleda se autorski katalog i stiče se uvid u ono šta biblioteka nudi. Zatim se poseti još jedna biblioteka i ta-ko redom. Ali ovaj metod podrazumeva jednu već sređe-nu bibliografiju (i pristup nizu biblioteka, od kojih je jed-na možda u Rimu a druga u Londonu). Ovo se očigled-no ne odnosi na moje čitaoce, a ni na profesionalne istraživače. Naučnik može otići u biblioteku da potraži knjigu za koju zna da postoji, ali češće s ciljem da napravi bi-bliografiju.
Napraviti jednu bibliografiju znači tražiti ono što još uvek ne znamo da postoji. Dobar istraživač je sposoban da uđe u biblioteku s malo znanja o svojoj temi, a da iz nje izađe s nešto više informacija.
Katalog - U situaciji kada tražimo nešto što još ne znamo ni da postoji, biblioteka nam nudi neke olak.šice. Prva je, naravno, predmetni katalog. Autorski katalog po abecednom redu služi onome ko već zna šta želi. Za ono-ga ko to još ne zna, tu je predmetni katalog iz koga će u jednoj dobroj biblioteci, saznati sve što mu treba, reci-mo, o padu Zapadnog rimskog carstva.
Ali predmetni katalog treba znati koristiti. Jasno je da ne postoji odrednica ,,pad Rimskog carstva" pod P (uko-liko nije u pitanju biblioteka s tako sofisticiranom karto-tekom). Treba potražiti pod „Rimsko carstvo", a zatim pod „Rim" i na kraju pod „istorija (rimska)". Ako imamo neko predznanje iz osnovne škole, potražićemo pod ,,Ro-mul Augusto" ili „Augusto (Romul)", „Orest", „Odova-kar", „Varvari" 1 „rimsko-varvarske vladavine". Problemi se ne završavaju ovde, jer u mnogim bibliotekama posto-je dva autorska i dva predmetna kataloga, stari koji seže do određenog datuma i novi koji jo.š nije kompletiran (jednog dana će možda uključivati i onaj stari ali za sa-da ne). Nije sigurno da će pad Rimske imperije biti u sta-rom katalogu samo zato što se dogodio pre toliko godi-na; u stvari, ako je u pitanju novo izdanje knjige obja-vljene pre dve godine, biće uvedena u kartoteku novog kataloga. U nekim bibliotekama katalozi su odvojeni i od-nose se samo na posebne fondove. U nekim drugim možete naći zajedno naslove i autore, a ima i takvih u koji-ma su katalozi za knjige odvojeni od kataloga za časopi-se (podeljeni na autorske i predmetne). Sve u svemu, tre-ba videti kako funkcioniše biblioteka u kojoj radite i shodno tome odlučiti, Može vam se dogoditi da pronađe-te biblioteku u kojoj su knjige u prizemlju, a časopisi na spratu.
Potrebna je i intuicija. Ako je stari katalog baš jako star a ja tražim odrednicu „Retorica", bolje da odmah ba-cim pogled i na „Rettorica", jer ko zna da neki marljivi klasifikator nije tu stavio sve stare naslove koji se razme-ću duplim t.
Primetićete, zatim, da je autorski katalog uvek pou-zdaniji od predmetnog, jer njegovo sastavljanje ne zavisi od tumačenja bibliotekara koji se itekako pita kad je reč o predmetnom katalogu.
Ako biblioteka ima knjigu o Rosi Đuzepeu, sigurno je da će ona biti u autorskom katalogu. Ali ako je Rosi Đuzepe napisao članak „Uloga Odovakara u padu Zapad-nog rimskog carstva i ustoličenje rimsko-varvarske vlada-vine", bibliotekar je mogao da ga registruje u predmetnom katalogu pod „rimska (istorija)" ili „Odovakar", dok vi prelistavate „Zapadno carstvo".
Ali može da se dogodi da mi katalog ne pruži sve in-formacije koje tražim. Moraću u tom slučaju da počnem od nečeg još elementarnijeg. U svakoj biblioteci postoji jedan deo ili sala u kojoj je smeštena enciklopedijska i istorijska grada, kao i bibliografski registar. Ako tražim nešto o Zapadnom rimskom carstvu, krenuću od rimske istorije da bih napravio osnovnu bibliografiju, a zatim pre-ći na autorski katalog.

Bibliografski registar - Pogoduje onima koji imaju ja-sne ideje o svojoj temi. Za određene discipline postoje ču-veni priručnici u kojima se nalaze sve neophodne biblio-grafske informacije. Za ostale postoji publikacija koja se neprestano dopunjuje novim bibliografskim podacima, a ima i specijalizovanih izdanja te vrste s podacima iz od-ređene oblasti. Uvid u bibliografske registre - ako su upotpunjeni novim izdanjima - esencijalan je za pregled kataloga. Biblioteka može biti veoma dobro snabdevena starijim delima, a nemati nova izdanja. Naći ćete, na pri-mer, priručnike iz neke oblasti objavljene šezdesetih go-dina - i u njima veoma korisne bibliografske indikacije -ne znajući da je izašlo nešto zanimljivo 1975. godine (a možda biblioteka ima novija izdanja ali ih je tako klasi-fikovala u predmetnom katalogu da ih niste prepoznali). Bibliografski registar dopunjen novijim izdanjima daće vam neophodne informacije o poslednjim dostignućima u jednoj oblasti.
Najkomotnije je pri formiranju bibliografije konsultova-ti mentora. Možete se obratiti i bibliotekaru koji će vas naj-verovatnije uputiti na policu s bibliografskim spiskovima. Druge savete vam ovde i ne mogu dati jer, kao što je re-čeno, problem varira od jedne naučne discipline do druge.
Bibliotekar - Treba prevazići stidljivost, jer bibliote-ka često može dati pouzdane savete i uštedeti vam vre-me. Morate znati da je direktor jedne biblioteke (izuzev u slučaju prezauzetih i neurotičnih), posebno ako je mala, srećan kad može da pokaže svoje dobro pamćenje i obra-zovanje, i bogatstvo svoje biblioteke. Ukoliko je bibliote-ka daleko od velikih centara i slabo posećena, osoba ko-ja od njega traži pomoć usrećiće ga.

S jedne strane, morate računati na pomoć biblioteka-ra, ali nemojte se slepo pouzdati u njega. Bibliotekar nije univerzalni stručnjak niti zna kako ste koncipirali svoj rad. Može da proceni kao fundamentalno jedno delo koje vam neće mnogo koristiti, a da ne uzme u obzir drugo koje vam je neophodno, izmedu ostalog i zato što ne postoji unapred utvrđena hijerarhija korisnih i važnih dela. Za va-še istraživanje može se pokazati odlučujućom jedna ideja koja se skoro greškom našla na stranici knjige koja je u svakom drugom slučaju nebitna (po mišljenju većine ire-levantna), i tu stranicu moraćete da otkrijete sami, intuici-jom, niko vam je neće doneti na srebrnom poslužavniku.
Međubibliotečke konsultacije, kompjuterizovani kata-lozi i pozajmica od drugih biblioteka - Mnoge biblioteke objavljuju registre dopunjene najnovijim izdanjima: zato je u određenim bibliotekama i za određene oblasti moguće konsultovati kataloge koji vas informišu o bibliotečkom fondu drugih biblioteka. I ovde je dobro tražiti informa-cije od bibliotekara. Ima specijalizovanih biblioteka pove-zanih kompjuterom sa centralnom bankom podataka i za nekoliko sekundi možete saznati da li određena knjiga po-stoji i gde. Pri Venecijanskom bijenalu, na primer, formi-ran je Istorijski arhiv savremene umetnosti elektronski po-vezan s arhivom Nacionalne biblioteke u Rimu. Operater unosi u računar naslov knjige koju tražite i za nekoliko sekundi se na ekranu pojavljuju podaci o njoj. Pretraživa-nje se može obaviti prema imenu autora, nazivu dela, te-mi koju obrađuje, ediciji u kojoj je objavljena, izdavaču, godini objavljivanja itd.
Retko ćete u jednoj normalnoj italijanskoj bibltoteci pronaći slične olakšice, ali informišite se uvek dobro ier nikad se ne zna.

Kad utvrdite da određena knjiga postoji u nekoj od italijanskih ili stranih biblioteka, imajte na umu da posto-ji i međubibliotečka razmena, na nacionalnom i međuna-rodnom nivou. Treba malo vremena. ali ukoliko je reč o retkom primerku, vredi pokušati; naravno, ako biblioteka kojoj se obraćate pozajmljuje tu knjigu (neke daju samo duplikate). Morate ispitati svaki slnčaj pojedinačno, ako je moguće uz savet mentora. Ne zaboravite da često određe-ne institucije postoje, a ne funkcionišu samo zato što od njih to ne tražimo.

Comments

Popular posts from this blog

4. Fusnote

4. Fusnote 4.1. Čemu služe? Vrlo je rasprostranjeno mišljenje da su ne samo na-učni radovi nego i knjige s mnogo fusnota primer učenog snobizma i često samo bacanje prašine u oči. Ne može se, naravno, negirati da mnogi autori gomilaju fusnote da bi svom radu dali veći značaj niti da drugi trpaju u fusnote nebitne informacije, možda čak i bezočno ukradene iz kri-tičke literature. Ali to ne znači da fusnote, kada se kori-ste s merom, nisu korisne. Koja je prava mera, teško je reći, zavisi od vrste rada. Pokazaćemo vam slučajeve ka-da su fusnote potrebne i kako se pišu. Fusnote ukazuju na izvor iz kojeg se citira. Ako bi se podaci o izvoru pojavili u samom tekstu, čitanje te stra-ne bi bilo otežano. Ima, naravno, načina da se bitne refe-rence daju u samom tekstu i tako izbegnu fusnote. Ali one upravo za to služe. Ako se radi o bibliografskom podat-ku, bolje je da bude u fusnoti nego na kraju knjige ili po-glavlja, jer se na prvi pogled može videti o čemu je reč. U fusnotama s

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad?

[I] ŠTA JE DIPLOMSKI RAD I ČEMU SLUŽI? 1. Zašto treba pisati diplomski rad? Diplomski rad je pisani sastav, prosečnog obima iz-medu sto i četiri stotine kucanih strana, u kome student obraduje temu koja je u uskoj vezi s predmetom studija. Diplomski rad je, prema italijanskom zakonu, neophodan za okončanje studija. Kad položi sve predviđene ispite, student brani svoj rad pred komisijom koja najpre saslu-ša kraći izveštaj mentora (profesora s kojim se „radi" te-ma) i jednog ili više kontramentora koji iznose svoje pn-medbe kandidatu; otvara se rasprava u kojoj učestvuju i ostali članovi komisije. Na osnovu mišljenja dva mentora koji su odgovorni za kvalitet (ili nedostatke) rada i spo-sobnosti kandidata da odbrani stavove iznete u radu, ko-misija formira svoj sud. Uzimajući u obzir i prosečnu oce-nu tokom studija, komisija ocenjuje rad sa ocenom u ra-sponu od šezdeset šest do sto deset s pohvalom i moguć-nošću da rad bude objavljen. Ova pravila poštuju se na većini humanisti

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila

3. Citati 3.1. Kada i kako se citira: deset pravila U jednom radu obicno ima mnogo citata iz tuđih tek-stova: iz dela koje je predmet vašeg rada ili primarni iz-vor, zatim iz kritičke literature o temi tj. sekundarnih iz-vora. To znači da praktično postoje dve vrste citata: a) ci-tira se jedan tekst koji se zatim tumači i b) citira se je-dan tekst kao potvrda sopstvenog tumačenja. Teško je reći da li citata treba da ima mnogo, jer to zavisi od vrste rada. Kritička analiza jednog pisca očigled-no zahteva analizu dužih odlomaka iz njegovih dela. U drugim slučajevima citat može biti manifestacija lenjosti, ukoliko kandidat ne želi ili nije u stanju da rezimira niz činjenica i radije ostavlja čitaocu da to sam uradi. Daćemo zato deset pravila za citiranje: Praviio 1 - Odlomke koji su predmet analitičkog tu-mačenja treba citirati u razumnom opsegu. Pravilo 2- Kritička Hteratura se citira samo kada svo-jim autoritetom potkrepljuje ili potvrđuje neku našu tvrd-nju. Ako je